Priče o njima: Milutin Mićo Maraš - šampion na dva fronta

Milutin Mićo Maraš rođen je 1938. godine u zetskom selu Bijelo Polje. 

Mićo je sportom počeo da se bavi sada već daleke 1954. godine, kada je, po nagovoru rođaka, iz rodnog Bijelog Polja u Zeti došao u tadašnji Titograd radi izučavanja obućarskog zanata. Bio je smješten u Domu učenika, čiji je upravnik bio Duško Popović, čovjek koji je bio zaljubljen u sport i koji je u Dom donio jedan stari, rasklimatani sto za stoni tenis. Ali, zbog velikog interesovanja učenika, trebalo je čekati satima da se dođe na red za igru, a jedan od najupornijih bio je baš Milutin Maraš.

Brzo je pokazao svoj talenat, postao „šampion“ Doma, a onda se prijavio i za Otvoreno prvenstvo grada gdje je stigao do polufinala. Njegov talenat uočio je tadašnji trener Budućnosti Džavid Tuzović koji ga je pozvao u klub, što je za Mica bio dar sa neba. Sa njim u ekipi su bili Novak Mili Jovović, Predrag Miško Dmitrović, Hajro Tuzović, dr Batan Radulović i mnogi drugi, da bi kasnije došli Čapa Lakić, Spasoje Baćko Pavlović, kasnije fudbaler Budućnosti, Mujo Joksimović i ostali. Onda je trener Džavid Tuzović otišao za Zagreb, a u klub je došao Boro Šoć, dugogodišnji urednik sportske rubrike „Pobjede“ i jedan od utemeljivača Stonoteniskog saveza Crne Gore.

Mićo Maraš nikada nije mijenjao klupske boje, a kažu da se ne zna da li je više popravio cipela ili odigrao stonoteniskih mečeva. Čak 17 puta igrao je u finalu Prvenstva Crne Gore, ali je samo jednom osvojio titulu, jer mu je najveći protivnik bio Branko Popović, sa kojim se u finalu sastajao čak 17 puta. Igrao je protiv Đoka Jablana, Božidara Bonje Ivanovića, braće Stojanović i mnogih drugih. Mićo je dva puta bio prvak Crne Gore u dublu sa Bojovićem, a jednom i u mješovitom dublu s Anom Miročević, poznatom rukometašicom.

Davno je Mićo postao i stonoteniski sudija sa međunarodnom licencom, a sudio je na mnogim šampionatima Crne Gore i Jugoslavije, dijelio pravdu na prvenstvima Balkana, na četiri evropska i tri svjetska prvenstva.

Prostorije njegove kuće u Zeti krase mnogi pehari, diplome i zahvalnice, a na zidu obućarske radnje „Sloga“, u podgoričkoj Balšića ulici broj 2, stoji uokviren tekst iz „Pobjede“, pisan prije dvije decenije pod naslovom „Mico igra kao čigra“, poslije jednog njegovog trijumfa na turniru veterana, koji se završava riječima: „Do kada, Mico?“.

Preminuo je u 86-oj godini, 17. aprila 2024. godine.